Jednom sam pročitao podatak o tome da države koje puno ulažu u sport, sportsku rekreaciju i sportsku infrastrukturu imaju manji postotak pretilih osoba, manji postotak osoba koji su oboljelih od raznih bolesti (kardiovaskularne bolesti, razne bolesti psihološke naravi i ostale). Prije svega skandinavske zemlje. Osim toga istraživanja pokazuju da u zemljama koje puno ulažu u sportsku infrastrukturu, ljudi puno vremena provode vježbajući. Stvar je jednostavna, ljudi imaju više motiva za bavljenje sportskom rekreacijom u uvjetima gdje je infrastruktura uređena (trim staze, fitness parkovi i slično). Ok, ima smisla, ALI. Smatram da nikome ne bi trebao biti izgovor za neaktivnost, manjkavost nekakve uređene biciklističke ili trim staze. Osobno se držim one narodne: gdje ima volje, ima i načina. S obzirom na stanje u RH, smatram da je ovo tema kojom bi se trebali pozabaviti nadležni. Oni koji imaju alate i mogućnost da nešto promijene jer nismo na dobrom putu. Gledajući statistiku, ali gledajući 
i kroz praksu, u školi, jako je puno djece koja su pretila, troma, koja ne misle na svoje zdravlje. Stvari se moraju promijeniti. Ljude se treba motivirati da bi se počeli baviti nekakvom sportskom aktivnošću. Nažalost, ne postoje nikakvi sportski programi (organiziranog tjelesnog vježbanja) koji su sufinancirani od strane države ili JLS niti vidim da će se krenuti ulagati u sportsku infrastukturu. Za mene osobno je Nacionalni program športa koji je predviđen od 2019g. - 2026g. samo mrtvo slovo na papiru. Po pitanju ulaganja, smo na začelju kao što sam pisao u prethodnom postu (https://kinezisblog.blogspot.com/2020/04/ulaze-li-rh-dovoljno-u-sport-i-sportsku.html/). Ono što danas želim prikazati jest financiranje prema određenim kategorijama unutar države. Statistika je zaista porazna, ako pogledamo primjerice koliki je (ne)razmjer između ulaganja u kulturu (muzeji, kazališta), razvoj civilnog društva (udruge, političke stranke i slično), religijske zajednice te javnog emitiranje (televizija, radio) u odnosu na sport. Prema Eurostatu, ulaganje u 2017g. u navedene kategorije iznosilo je 6,6 milijardi kuna. Pojedinačno je to izgledalo ovako: ulaganje u kulturu 2,6 milijardi kuna; ulaganje u religijske zajednice i razvoj civilnog društva 2,1 milijardu kuna; ulaganje u javno emitiranje 1,3 milijarde kuna; ulaganje u sport 411 milijuna kuna. Doduše, 2016 g. je bilo i manje za 190 milijuna kuna, tako da se u 2017 g. ulaganje i povećalo. Kada bi se samo malo raspodijelio novac unutar ovih kategorija stvari bi izgledale i bile puno bolje u korist sporta, naravno. Nažalost, koliko mi se čini neće biti pomaka. Pojedini lobiji po kategorijama su preveliki da bi se samo tako mijenjala raspodjela sredstava unutar kategorije. Sve se vrlo lako nađe na Eurostatovim stranicama pa tako i podaci o ulaganju najbogatijih članica EU u spomenute kategorije. Pogotovo u sport. Smatram da bi iz prve pogodili u koje od ovih kategorija najviše ulažu najbogatije članice EU. No, ima nade, barem po pitanju obećanja jer uskoro slijede izbori tako da možda padne i koje obećanje. :)
i kroz praksu, u školi, jako je puno djece koja su pretila, troma, koja ne misle na svoje zdravlje. Stvari se moraju promijeniti. Ljude se treba motivirati da bi se počeli baviti nekakvom sportskom aktivnošću. Nažalost, ne postoje nikakvi sportski programi (organiziranog tjelesnog vježbanja) koji su sufinancirani od strane države ili JLS niti vidim da će se krenuti ulagati u sportsku infrastukturu. Za mene osobno je Nacionalni program športa koji je predviđen od 2019g. - 2026g. samo mrtvo slovo na papiru. Po pitanju ulaganja, smo na začelju kao što sam pisao u prethodnom postu (https://kinezisblog.blogspot.com/2020/04/ulaze-li-rh-dovoljno-u-sport-i-sportsku.html/). Ono što danas želim prikazati jest financiranje prema određenim kategorijama unutar države. Statistika je zaista porazna, ako pogledamo primjerice koliki je (ne)razmjer između ulaganja u kulturu (muzeji, kazališta), razvoj civilnog društva (udruge, političke stranke i slično), religijske zajednice te javnog emitiranje (televizija, radio) u odnosu na sport. Prema Eurostatu, ulaganje u 2017g. u navedene kategorije iznosilo je 6,6 milijardi kuna. Pojedinačno je to izgledalo ovako: ulaganje u kulturu 2,6 milijardi kuna; ulaganje u religijske zajednice i razvoj civilnog društva 2,1 milijardu kuna; ulaganje u javno emitiranje 1,3 milijarde kuna; ulaganje u sport 411 milijuna kuna. Doduše, 2016 g. je bilo i manje za 190 milijuna kuna, tako da se u 2017 g. ulaganje i povećalo. Kada bi se samo malo raspodijelio novac unutar ovih kategorija stvari bi izgledale i bile puno bolje u korist sporta, naravno. Nažalost, koliko mi se čini neće biti pomaka. Pojedini lobiji po kategorijama su preveliki da bi se samo tako mijenjala raspodjela sredstava unutar kategorije. Sve se vrlo lako nađe na Eurostatovim stranicama pa tako i podaci o ulaganju najbogatijih članica EU u spomenute kategorije. Pogotovo u sport. Smatram da bi iz prve pogodili u koje od ovih kategorija najviše ulažu najbogatije članice EU. No, ima nade, barem po pitanju obećanja jer uskoro slijede izbori tako da možda padne i koje obećanje. :)
