Rana specijalizacija kod sportaša

Kad god spomenem ovaj termin, termin rane specijalizacije na pamet mi padaju naša dva trenera, Joško Vlašić i Ante Kostelić - Gips. Razlog je vrlo jednostavan, obojica su naglašavala kako i koliko treba biti oprezan kada govorimo o domeni razvoja mladih sportaša. Ono što su obojica trenera naglašavala i provodila, bilo je strpljenje i kontrola treniranosti. Obojica su odgojila i itekako su zaslužni što se Hrvatska okitila medaljama na Olimpijskim igrama stoga svakako znaju o čemu govore. Primjerice, Joško Vlašić, sjećam se kada je Nikola Vlašić počeo nastupati za prvu ekipu Hajduka prije 5 ili 6 godina. Njegov otac je često naglašavao kako je prerano da se Nikola pusti u "vatru" i kako ga tadašnji (sadašnji) trener Hajduka Igor Tudor ne treba forsirati, nego dozirati, kako opterećenja tako i minutažu. Osim toga, nikako nije htio da Nikola prerano napusti Hajduk jer je smatrao da je premlad i neiskusan te da ima vremena za transfer. To se pokazalo jako dobro, jer danas imamo Nikolu koji izvrsno igra i napreduje u moskovskom Cska.  U ovoj priči Janica je možda izuzetak i nije najbolji primjer (ali to je neka druga tema). Puno  bolji primjer za ovo je Ivica Kostelić koji je svoje najbolje rezultate počeo ostvarivati nakon 25., 26. godine što nam govori da su najbolje izvedbe bile od 25.godine pa na dalje. Ovaj post je svojevrstan nastavak na prošli blog, koji je govorio o principima treninga i zašto je bitno držati se principa. Pogotovo kada govorimo o razvoju djece djece odnosno mladih sportaša. Ono što trener uvijek treba imati na umu, kada govorimo o kondicijskom dijelu pripreme, jest organizam mladih sportaša koji je u razvoju i koji se u svakoj razvojnoj fazi razlikuje i ima svoje zakonitosti kojih se treba pridržavati. Pojam rane specijalizacije je usko vezan sa principom kontinuiranosti. Naime, kondicijska priprema u treningu kontinuirano je prisutna od predpočetnika pa do juniora/seniora te čini nizostavan dio sportske pripreme.

Prema Dujmoviću ona se realizira kroz tri faze :

-  faza višestranog razvoja (od 6/7 - 14 godina)
-  faza specijaliziranog treninga (15 - 19 godina)
-  faza vrhunske izvedbe (20 - 28 godina)

To je nekakva osnova koja bi nam trebala biti vodilja da bi se izbjegli negativni efekti točnije da ne bi došlo da rane specijalizacije. Do rane specijalizacije dolazi jer treneri žele ostvariti rezultat u mlađim uzrastima i brzaju sa trenažnim stimulansima i metodama te na neki način oponašaju treninge odraslih nogometaša. Tu dolazimo do problema, naime ne uzima se u obzir biološki razvoj djece, kao niti senzitivne faze razvoja pojedinih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. U takvim situacijama djeca postižu brz napredak te brzo dosegnu svoj genetski plato. Nažalost, takvi mladi igrači podložniji su ozljedama i negativnim efektim treninga pa čak možemo govoriti o narušenom zdravlju. Kada govorimo o razvoju mladog igrača, smatram da bi treneri trebali biti strpljivi i dosljedni te poštivati sve postulate koje nam nalaže struka. Od principa, metoda, opterećenja i svega ostalog što je bitno za razvoj mladog igrača. Bitan je postupan razvoj od početka do kraja sportske karijere, sporiji napredak koji će svakako donijeti puno više u razvoju mladih sportaša nego brzi napredak koji ipak donosi puno više štete nego koristi.

Principi treninga

Sportski trening je prema svojoj definiciji, sustavan i organizirani proces (pedagoški i biološki) kojim se utječe na razvoj sposobnosti, osobina i znanja. Inače, ima više definicija koje su puno duže, kompleksnije i složenije zato ćemo se zadržati na ovome točnije na ovoj definiciji. Ono što smatram da se provodi u praksi je puno jednostavnije te da se ne posvećuje dovoljno ozbiljnosti samoj definiciji i onome što ona predstavlja. No, to je neka druga priča. Kao što sam spomenuo u nekim prijašnjim postovima, činjenica  je da se danas svatko može zvati trenerom te raditi sa djecom, dovoljno je samo uključiti laptop (rekao bi jedan stariji kolega trener kojeg ne poznajem dugo, ali od kojeg sam u kratko vrijeme dosta toga naučio, laptop treneri) točnije youtube i utopiti se u moru metoda pritom ne znajući što se radi. Ovo je ključna stvar koju mnogi ne shvaćaju, ima jako puno metoda u treningu koje se danas koristi, ali su bezvrijedne ako ne koristiš PRINCIPE. Generalno, sportska priprema se sastoji od više integriranih segmenata od kojih svaki ima određenu važnost, a ti segmenti su: kondicijska priprema, tehnička priprema, taktička priprema i psiho-sociološka priprema. Kao što sam napisao svaki segment je izuzetno važan i treba mu posvetiti pažnju prilikom izrade plana i programa. Svaki od segmenata ima svoje principe, ali ću se dotaknuti samo nekih za koje smatram da su izuzetno važni. Principi kojih se bitno pridržavati su: princip kontinuiranosti, princip racionalnosti i utilitarnosti, princip individualnosti, princip kompleksnosti, princip valovitosti, princip cikličnosti, princip usmjerenosti. Ovo su neki od osnovnih principa koje koristim u treningu. Princip kontinuiranosti - koristi se u kondicijskoj i tehničkoj pripremi. Primjerice, kada govorimo o tehničkoj pripremi, proces usvajanja tehničkih elemenata počinje u selekciji predpočetnika i traje sustavno kroz čitavu karijeru. Bitno je da su elementi prilagođeni dobi s kojom se radi. Princip racionalnosti i utilitarnosti nam govori da tehničke elemente treba usvajati pravilno, te da se prvo trebaju usvajati osnovni elementi (u nogometu su to udarci po lopti, dodavanja i udarci, vođenja i oduzimanja lopte. Učenje tehnike mora imati svoju svrhu i provoditi se u situacijskim uvjetima. Princip individualnosti - postoje djeca koja brže odnosno sporije usvajaju zadane elemente te osim toga djeca sa boljim i lošijim sposobnostima te stoga treba o tome voditi računa. Princip kompleksnosti - trening treba biti integralnog karaktera dakle tehnika je uskom povezana sa ostalim segmentima, kondicijom i taktikom. Princip valovitosti - odnosi se na kombinacije treninga visokog opterećenja sa treninzima niskog opterećenja. Poznato je da treba poštivati proces superkompenzacije i prema tome odraditi trening. Također, ovdje je bitno da se opterećenje u treningu ne može cijelo vrijeme povećavati nego se treba poštivati i oporavak da ne bi došlo do pretreniranosti. Princip cikličnosti - ovaj princip je usko povezan sa periodizacijom treninga, ono što je bitno spomenuti vezano uz ovaj princip jesu ciklusi u treningu, ciklusi rada i odmora. Točnije, mikrociklus (trajanje 2-7 dana), mezociklus (trajanje od nekoliko tjedana do 4 mjeseca) i makrociklus (traje od 6 - 12 mjeseci). Princip usmjerenosti - odnosi se na to da trening mora biti usmjeren na razvoj kompleksa sposobnosti. Ovdje je bitno uzeti u obzir biološku i kronološku dob te senzitivne faze koje nam govore kada je najpogodnije razvijati koju motoričku sposobnosti. Ovo su osnove koji bi se svakako trebali pridržavati jer ćemo kao treneri u svakom trenutku znati što i kako raditi. Trening djece nije trening odraslih to svakako treba imati na umu. Ne može se ništa preskakati, niti ubrzati jer je sportska priprema proces koji ima svoje zakonitosti. Nažalost, mnogi treneri su nestrpljivi i bitni su im rezultati u mlađim kategorijama ne bi li se dokazali. Djeca jako brzo usvoje određene stvari, pogotovo ako su malo boljih sposobnosti, osobina i znanja. Dolazi do brze prilagodbe organizma što nikako nije dobro. Ne uzimaju se u obzir biološke karakteristike. Taj proces se naziva "rana specijalizacija". Ali o tome puno više u mom sljedećem postu. Sportski pozdrav!!