Kao
što sam napomenuo u prošlom postu u ovom i sljedećem postu ću
pisati o problemu pretilosti kod djece i odraslih. Nažalost, problem
pretilosti jako je velik. Ono što je zabrinjavajuće je problem
pretilosti kod djece kojeg nismo očito svjesni. Postoje inicijative
koje se bave s tim problemom, ali pomalo stihijski. No, krenimo nekim
redom. Razlučimo prvo pojmove.
Sastav
tijela, prekomjerna tjelesna težina i debljina (pretilost)
Kada
govorimo o tjelesnoj težini, većina ljudi se vodi egzaktnim
brojkama. U ovom slučaju mislim na kilograme. No, koliko zapravo
znamo razlučiti neke stvari kada govorimo o kilogramima? Uzmimo za
primjer dvije osobe. Marka koji ima tjelesnu težinu od 80 kg i
visinu od 175 cm i Janka koji ima jednaku tjelesnu težinu i visinu.
Međutim, Marko ima postotak masnog tkiva od 28%, dok Janko ima
postotak masnog tkiva od 12%. U čemu je poenta? Ukratko, u sastavu
tijela. Oni imaju jednak broj kilograma, ali Marko ima izraženiji
postotak masnog tkiva, dok Janko ima izraženiju mišićnu masu.
Naravno, to i vizualno izgleda drugačije. Većina ljudi se vodi samo
brojkama međutim treba imati na umu sastav tijela odnosno ukupnu
tjelesnu masu koju čine: kosti, mišići, voda, unutarnji organi,
potkožno masno tkivo, visceralno masno tkivo i dr. Kada govorimo o
debljini odnosno pretilosti razlika je zapravo jednostavna. Tu riječ
samo o stupnjevima prekomjerne tjelesne mase. Index tjelesne mase se
izračunava prema sljedećoj formuli : BMI = tjelesna težina
(kg) / tjelesna visina (cm).
Index
tjelesne mase se interpretira na sljedeći način:
- Niska tjelesna masa: ispod 18,5 kg/m2
- Normalna tjelesna masa: 18,5 – 25 kg/m2
- Debljina: 25 – 30 kg/m2
- Pretilost: iznad 30 kg/m2
Index
tjelesne mase nije primjeren za nekoga tko je izraziti mezomorf
(izrazito mišićava osoba) međutim ovo je koristan alat za
prosječnu populaciju koja nema mogućnost mjeriti sastava tijela uz
pomoć vage koja mjeri sastav tijela putem bioelektrične
impedancije. Ono što je u cijeloj priči bitno je da, osobe koje
imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretile, imaju izrazitu
mogućnost oboljeti od neke vrste metaboličkog sindroma (dijabetes
tip 1,2; hipertenzija, arterijska i srčana oboljenja i dr.). Dakle,
postoji određeni rizik od eventualnog oboljenja ukoliko osoba ima
prekomjernu tjelesnu masu ili je pretila. Stoga je važno razviti
svijest o stanju svog sastava tijela.
Pretilost
kod djece
Iz
perspektive nastavnika Tjelesne i zdravstvene kulture mogu reći
sljedeće. Rezultati inicijalnih testiranja na području morfoloških
karakteristika su jako loši. Sastav tijela kod većine djece je
takav da velika većina djece ima više potkožnog masnog tkiva nego
mišićnog tkiva (sastav tijela utvrđujemo sa Omron vagom koja mjeri
mišićnu masu i potložno masno tkivo). Naravno ovo je nedovoljan
uzorak da bi se primjenio na opću populaciju. Međutim, rezultati
koje je objavio Hzjz iz 2018. godine su naprosto zapanjujući.
Europska
inicijativa praćenja debljina djece (Cro Cosi)
Svrha
ovog istraživanja bila je praćenje statusa uhranjenosti kod djece u
dobi od
6
do 9 godina u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje. O čemu se točno
radi? Republika
Hrvatska se 2015./2016. godine uključila u istraživanje “Europska
inicijativa praćenja debljine u djece” (engl. Childhood
Obesity Surveillance Initiative,
COSI) i provela istraživanje zajedno s 37 zemalja. Istraživanje,
koje su 2006. godine pokrenuli Europski ured Svjetske zdravstvene
organizacije i 13 država članica, u Hrvatskoj je proveo HZJZ uz
potporu Ministarstva zdravstva i Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na globalnoj razini debljina se tretira kao važan zdravstveni rizik
za razvoj kroničkih bolesti (metaboličkog sindroma). Sprečavanjem
razvoja prekomjerne tjelesne mase i debljine u najranijoj dobi i to
promicanjem zdravih navika, preveniraju se i kronične bolesti.
Konkretno, kod nas u RH 35% djevojčica i 38,7% ima prekomjernu
tjelesnu masu i debljinu pri čemu najveći udio djevojčica s tim
problemom živi u kontinetalnoj Hrvatskoj (35,6%), a u jadranskoj
regiji živi najviše pretilih dječaka (42,2%). Nažalost, dva su
osnovna problema koja dovode do prekomjerne tjelesne težine i
pretilosti.
Konzumiranje
visokokalorične hrane
Prvi
je konzumiranje visokokalorične hrane. Naime, istraživanja pokazuju
sljedeće: primjećeno je
da 4,3% djece više od tri puta tjedno jede pizzu, pržene
krumpiriće, hamburger ili kobasice. Njih 27% jede kolače, krafne
ili pite. Nadalje, 31,1% djece jede čokoladu ili bombone, dok 29,1%
djece više od tri puta tjedno pije sokove s dodanim šećerom.
Štoviše, 66,5% djece ne jede svakodnevno svježe voće, a njih
82,8% povrće. Iako je poznato da je doručak najvažniji obrok u
danu, 22,9% školske djece u Hrvatskoj ne jede svakodnevno doručak.
Slika
je iz filma Wall-e najbolje opisuje u kojemu smjeru ide naše
društvo, svakako preporučam pogledati film. Sa djecom😊.
Tjelesna
(ne)aktivnost
Stvar
je jednostavna. Djeca se ne kreću. Ne hodaju. Vozi ih se u školu,
na treninge. Uopće ne koriste svoje tijelo. Točnije ne koriste
jedno od osnovnih biotičkih motoričkih znanja, a to je hodanje (uz
trčanje, skakanja, puzanje. Svi ovi oblici kretanja spadaju u domenu
svladavanja prostora). Naše tijelo je ovisno o kretanju i stvoreno
je za kretanje. Neuroni se razvijaju u pokretu, bitno je da se djeca
igraju vani, skaču, vrte se, padaju i ustaju. Poznati srpsku
neuropedijatar Ranko Rajović konstantno upozorava na važnost
kretanja, pogotovo kod djece od 2-6 godina jer je tada najpogodnije
vrijeme za razvoj neurona. Razvoj grube i fine motorike je izrazito
bitan za razvoj kognitivnih sposobnosti. Nažalost, jako je veliki
problem sa disleksijom, disgrafijom i drugim poremećajima. a poznati
znanstvenik i neuropedijatar kao najveći problem ističe tjelesnu
neaktivnost. U
većini slučajeva napominje da smo mi roditelji glavni problem i
tako je. Kako sačuvati sebi, kao roditelju energiju? Pa linijom
manjeg otpora. Daj djetetu da gleda u tablet ili mobitel i stvar
riješena. Ok, naravno da im treba omogućiti upoznavanje sa
digitalnom tehnologijom, ali je bitno da se nađe granica i da
budemo svjesni koliko nam je dijete na mobitelu. Koliko dugo igra
igrice ili gleda crtiće. Trebamo poticati djecu na kretanje, na
bavljenje sportom, na aktivno provođenje slobodnog vremena. Evo, za
početak pustiti ih da idu pješke u školu, da se voze biciklom, da
provode vrijeme u prirodi. Samim time ćemo im stvoriti preduvjet za
funkcionalniji život kada odrastu. Kombinacija visokokalorične
hrane i smanjene aktivnosti je recept za katastrofu. Možda zvuči
malo pretenciozno, ali tako je. Bitno se osvijestiti o ovom globalnom
problemu jer će nam u skorije vrijeme 35- godišnjaci postati
invalidi. Zdravstveni sustav nam je već preopterećen. Skup i
neefikasan. Liječimo posljedice, a ne bavimo se uzrocima. Pogledajte
samo koliko se novca troši na lijekove i koliko zarađuje
farmaceutska industrija? Nadam se samo da ćemo postati svjesni
važnosti tjelesnog vježbanja i kretanja. Za
početak. Pomozimo
sami sebi, ali još je bitnije da to radimo zbog svoje djece. Moj
savjet. Neka hodaju u školu, na treninge, bilo kuda. Samo da se
kreću. Možemo odvesti dijete za vikend u šumu ili u park na
igranje umjesto u shoping centar. Stvorimo im naviku koju će sami
održavati i njegovati, biti će nam zahvalni. Pokažimo djeci na svom
primjeru. Vodimo ih primjerom jer teško je očekivati da će dijete
biti aktivno ako i sami nismo.
Izvori:
https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/05/CroCOSI-izvjesce-HR-web.pdf
.
Nema komentara:
Objavi komentar