utorak, 10. prosinca 2019.

PRETILOST KOD DJECE



Kao što sam napomenuo u prošlom postu u ovom i sljedećem postu ću pisati o problemu pretilosti kod djece i odraslih. Nažalost, problem pretilosti jako je velik. Ono što je zabrinjavajuće je problem pretilosti kod djece kojeg nismo očito svjesni. Postoje inicijative koje se bave s tim problemom, ali pomalo stihijski. No, krenimo nekim redom. Razlučimo prvo pojmove. 

Sastav tijela, prekomjerna tjelesna težina i debljina (pretilost)

Kada govorimo o tjelesnoj težini, većina ljudi se vodi egzaktnim brojkama. U ovom slučaju mislim na kilograme. No, koliko zapravo znamo razlučiti neke stvari kada govorimo o kilogramima? Uzmimo za primjer dvije osobe. Marka koji ima tjelesnu težinu od 80 kg i visinu od 175 cm i Janka koji ima jednaku tjelesnu težinu i visinu. Međutim, Marko ima postotak masnog tkiva od 28%, dok Janko ima postotak masnog tkiva od 12%. U čemu je poenta? Ukratko, u sastavu tijela. Oni imaju jednak broj kilograma, ali Marko ima izraženiji postotak masnog tkiva, dok Janko ima izraženiju mišićnu masu. Naravno, to i vizualno izgleda drugačije. Većina ljudi se vodi samo brojkama međutim treba imati na umu sastav tijela odnosno ukupnu tjelesnu masu koju čine: kosti, mišići, voda, unutarnji organi, potkožno masno tkivo, visceralno masno tkivo i dr. Kada govorimo o debljini odnosno pretilosti razlika je zapravo jednostavna. Tu riječ samo o stupnjevima prekomjerne tjelesne mase. Index tjelesne mase se izračunava prema sljedećoj formuli :  BMI = tjelesna težina (kg)  / tjelesna visina (cm).

Index tjelesne mase se interpretira na sljedeći način:

  •  Niska tjelesna masa: ispod 18,5 kg/m2
  • Normalna tjelesna masa: 18,5 – 25 kg/m2
  • Debljina: 25 – 30 kg/m2
  • Pretilost: iznad 30 kg/m2

Index tjelesne mase nije primjeren za nekoga tko je izraziti mezomorf (izrazito mišićava osoba) međutim ovo je koristan alat za prosječnu populaciju koja nema mogućnost mjeriti sastava tijela uz pomoć vage koja mjeri sastav tijela putem bioelektrične impedancije. Ono što je u cijeloj priči bitno je da, osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretile, imaju izrazitu mogućnost oboljeti od neke vrste metaboličkog sindroma (dijabetes tip 1,2; hipertenzija, arterijska i srčana oboljenja i dr.). Dakle, postoji određeni rizik od eventualnog oboljenja ukoliko osoba ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretila. Stoga je važno razviti svijest o stanju svog sastava tijela.

Pretilost kod djece

Iz perspektive nastavnika Tjelesne i zdravstvene kulture mogu reći sljedeće. Rezultati inicijalnih testiranja na području morfoloških karakteristika su jako loši. Sastav tijela kod većine djece je takav da velika većina djece ima više potkožnog masnog tkiva nego mišićnog tkiva (sastav tijela utvrđujemo sa Omron vagom koja mjeri mišićnu masu i potložno masno tkivo). Naravno ovo je nedovoljan uzorak da bi se primjenio na opću populaciju. Međutim, rezultati koje je objavio Hzjz iz 2018. godine su naprosto zapanjujući. 


Europska inicijativa praćenja debljina djece (Cro Cosi)

Svrha ovog istraživanja bila je praćenje statusa uhranjenosti kod djece u dobi od  
6 do 9 godina u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje. O čemu se točno radi? Republika Hrvatska se 2015./2016. godine uključila u istraživanje “Europska inicijativa praćenja debljine u djece” (engl. Childhood Obesity Surveillance Initiative, COSI) i provela istraživanje zajedno s 37 zemalja. Istraživanje, koje su 2006. godine pokrenuli Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije i 13 država članica, u Hrvatskoj je proveo HZJZ uz potporu Ministarstva zdravstva i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Na globalnoj razini debljina se tretira kao važan zdravstveni rizik za razvoj kroničkih bolesti (metaboličkog sindroma). Sprečavanjem razvoja prekomjerne tjelesne mase i debljine u najranijoj dobi i to promicanjem zdravih navika, preveniraju se i kronične bolesti. Konkretno, kod nas u RH 35% djevojčica i 38,7% ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu pri čemu najveći udio djevojčica s tim problemom živi u kontinetalnoj Hrvatskoj (35,6%), a u jadranskoj regiji živi najviše pretilih dječaka (42,2%). Nažalost, dva su osnovna problema koja dovode do prekomjerne tjelesne težine i pretilosti. 

Konzumiranje visokokalorične hrane

Prvi je konzumiranje visokokalorične hrane. Naime, istraživanja pokazuju sljedeće: primjećeno je da 4,3% djece više od tri puta tjedno jede pizzu, pržene krumpiriće, hamburger ili kobasice. Njih 27% jede kolače, krafne ili pite. Nadalje, 31,1% djece jede čokoladu ili bombone, dok 29,1% djece više od tri puta tjedno pije sokove s dodanim šećerom. Štoviše, 66,5% djece ne jede svakodnevno svježe voće, a njih 82,8% povrće. Iako je poznato da je doručak najvažniji obrok u danu, 22,9% školske djece u Hrvatskoj ne jede svakodnevno doručak.






Slika je iz filma Wall-e najbolje opisuje u kojemu smjeru ide naše društvo, svakako preporučam pogledati film. Sa djecom😊.




Tjelesna (ne)aktivnost



Stvar je jednostavna. Djeca se ne kreću. Ne hodaju. Vozi ih se u školu, na treninge. Uopće ne koriste svoje tijelo. Točnije ne koriste jedno od osnovnih biotičkih motoričkih znanja, a to je hodanje (uz trčanje, skakanja, puzanje. Svi ovi oblici kretanja spadaju u domenu svladavanja prostora). Naše tijelo je ovisno o kretanju i stvoreno je za kretanje. Neuroni se razvijaju u pokretu, bitno je da se djeca igraju vani, skaču, vrte se, padaju i ustaju. Poznati srpsku neuropedijatar Ranko Rajović konstantno upozorava na važnost kretanja, pogotovo kod djece od 2-6 godina jer je tada najpogodnije vrijeme za razvoj neurona. Razvoj grube i fine motorike je izrazito bitan za razvoj kognitivnih sposobnosti. Nažalost, jako je veliki problem sa disleksijom, disgrafijom i drugim poremećajima. a poznati znanstvenik i neuropedijatar kao najveći problem ističe tjelesnu neaktivnostU većini slučajeva napominje da smo mi roditelji glavni problem i tako je. Kako sačuvati sebi, kao roditelju energiju? Pa linijom manjeg otpora. Daj djetetu da gleda u tablet ili mobitel i stvar riješena. Ok, naravno da im treba omogućiti upoznavanje sa digitalnom tehnologijom, ali je bitno da se nađe granica i da budemo svjesni koliko nam je dijete na mobitelu. Koliko dugo igra igrice ili gleda crtiće. Trebamo poticati djecu na kretanje, na bavljenje sportom, na aktivno provođenje slobodnog vremena. Evo, za početak pustiti ih da idu pješke u školu, da se voze biciklom, da provode vrijeme u prirodi. Samim time ćemo im stvoriti preduvjet za funkcionalniji život kada odrastu. Kombinacija visokokalorične hrane i smanjene aktivnosti je recept za katastrofu. Možda zvuči malo pretenciozno, ali tako je. Bitno se osvijestiti o ovom globalnom problemu jer će nam u skorije vrijeme 35- godišnjaci postati invalidi. Zdravstveni sustav nam je već preopterećen. Skup i neefikasan. Liječimo posljedice, a ne bavimo se uzrocima. Pogledajte samo koliko se novca troši na lijekove i koliko zarađuje farmaceutska industrija? Nadam se samo da ćemo postati svjesni važnosti tjelesnog vježbanja i kretanja. Za početak. Pomozimo sami sebi, ali još je bitnije da to radimo zbog svoje djece. Moj savjet. Neka hodaju u školu, na treninge, bilo kuda. Samo da se kreću. Možemo odvesti dijete za vikend u šumu ili u park na igranje umjesto u shoping centar. Stvorimo im naviku koju će sami održavati i njegovati, biti će nam zahvalni. Pokažimo djeci na svom primjeru. Vodimo ih primjerom jer teško je očekivati da će dijete biti aktivno ako i sami nismo.



Izvori:






https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/05/CroCOSI-izvjesce-HR-web.pdf







Nema komentara:

Objavi komentar

Dijagnostika u sportu

Sportska dijagnostika je vrlo važan segment u procesu planiranja i programiranja. Važan segment koji nam daje uvid u trenutno stanje sporta...